OSLObodjenje

Ne bih sada da nekome drzim lekciju iz ekologije, ocuvanja prirode ili o znacaju lanca ishrane u prirodi.

Surfajuci tako ovim internet dunjalukom naidjoh na jedan tekst u “Avazu” koji me na jedan nacin angazovao i evo svjetlo dana ugleda jos jedan post na mom blogu.

Odavno mi je jasno da je Dnevni Avaz novina koja ne nema potreban profil i tezinu, da privuce mene kao citaoca. Medjutim i meni kao i mnogim drugim koji zive van BiH desi se da pogledamo sta se to pise u ”Avazu”. 

Odavno mi je takodje jasno da je BiH zemlja paradoksa!

Prekjuce tako procitah tekst o nekom liku koji je prilikom proslave 1. maja, uhvatio jastreba koji je sletio “pored drustva” tog lika. Dalje se u tekstu kaze kako je ovaj lik, ostao priseban, jastrebu prisao sledja i uhvatio ga zivog. Prosto nevjerovatno koji je ovo poduhvat, ali poduhvat ljudske gluposti!

Hajde sve ovo gore navedeno, ali lik se hvali da je vec desetak godina clan lovackog drustva “Divokoza” iz Fojnice, te da mu se do sada nije pruzila prilika da bez metka ulovi ovako prekrasnog jastreba. Citam tako dalje sta ovaj lik govori…kontam ma hajde moze se i najboljima desiti da zabrljaju, da naprave neki pogresan korak u zivotu, ali ne da izgleda djavo mira ovom “junacini” od ne-lovca!

Pazi ovo lik dalje izjavljuje da je vec imao “orla” i da ga je hranio zabama, zmijama…I da ce isto tako i ovog jadnog jastreba cuvati i hraniti.  Razmisljam tako koji jad od lovackog drustva, koji jad od lovca, ma koji jad od covjeka i morala. Ko je ovome liku i kako dao lovacku dozvolu? Sta je on ucio u tom lovackom ispitu!?! Da li bi citavo lovacko drustvo trebalo da se rasformira poslije ovog teksta u Dnevnom Avazu?! Naravno nije moglo bez slike, tako vidim trojicu momcina nasmijanih i ponosnih lica kako drze tog jatreba…samo rakoh; “vidi im glava”. 

I hajde to sve…ali koji je ovo novinar napisao…koji je ovo urednik odobrio!? Dug je nas put…

http://www.avaz.ba/absolutenm/anmviewer.asp?a=1754&z=50&isasp=

Neda mi djavo mira ovih dana. Razmisljam o tome zasto smo tako dobri, ljubazni, pametni, ambiciozni…kada predjemo najblizi granicni prelaz koji vodi ka zapadu.

Ne govorim ovdje da u BiH nema ambicioznih, ljubaznih, pametnih, ljudi sirokih pogleda…jer znam da ih ima.

Evo prije neki dan za predsjednika Islamskog savjeta u Norveskoj je izabran imam iz BiH. Covjek predstavlja nekih 60.000 hiljada vjernika muslimana iz svih djelova svijeta. Na univerzitetu u Oslu doktorat iz razlicith oblasti radi sigurno 10 - 15 bosanaca. Vec odavno u Norveskoj imamo licenciranih + 90 -ak doktora medicine, vrhunski strucnjaci i specijalicti iz razlicitih oblasti.

Imamo inzinjere, informaticare, sociologe, antropologe, ekonomiste, muzicare, ma ne da mi se vise ni nabrajati. Imamo majstore kakvih se niko i nigdje ne bi postidio, zidare, molere, obucare, krojace, elektricare, bravare, zavarivace, ma kao sto rekoh, ne da mi se da nabrajam.

Koliko znam ovdje u skandinaviji, nas vise nema u “ozbiljnim” statiskikama o stranacima, izbjeglicama, traziocima azila itd.
Integrisani smo u ovdasnje drustvo kako domacini kazu: “na jednom zavidnom nivou”.

Kad smo vec kod integracije stranaca, moram reci da bilo koja vladajuca ovdasnja vlast u nju ulaze veoma mnogo.

Pakistanci su najbrojnija grupa stranaca u Norveskoj i ovdje su mnogo duze nego recimo bosanci, ovdje vec stasa 3 ili 4 generacija norveskih pakistanaca. Nemoguce je medjutim nezapaziti da nivo njihove integracije u norvesko drustvo nije na takvom nivou kao recimo nivo integracije bosanaca. Ovo medjutim ne znaci da su mnogi pakistanci imaju svoje mjesto i da su predstavljeni u svim djelovima drustva.

Pitam se tako, sta je to sto mi imamo u sebi, a recimo neke druge grupe koje zive s nama u istom drustvu sa istim mogucnostima, nemaju!?

Mislim ponekad da je u pitanju novac, motivacija sama po sebi dovoljna! Jer ako imas lovu, imas relativno dobar zivot. Teorija, koja sama po sebi jeste jednostavna, a jednostavno je ponekad i najbolje. Medjutim moram odustati od ove teorije, ne odgovara mi!?

Lutam tako, i dolazim do price o sistemu. Prisjecam se i lekcije iz biologije gdje smo ucili da cak i misici u tijelu imaju pamcenje! Dolazim do zakljucka da nam izgleda odgovara ovaj sitem u kojem zivimo. Mozda malo zbunjujuce, ali nam odogovara sistem. Isto tako znam da nam ne odgovara i bilo kakav sistem.

Mnogima ovdje, je plus i odgovara im to da dolazimo iz drustva koje je bilo uredjeno. Sjecaju se da smo nekada imali fabrike, radna mjesta, socijalnu i zdravstvenu zastitu, dobro uhodane sisteme sigurnosti i bezbjednosti. Neki dan procitah da su 1960-tih godina ovdje boravile radne delegacije iz nekadasnje nam drzave. Ovdje su te “radne delegacije” preslikavale sistem ovdasnje socijaldemokratije, da bi ga kasnije prilagodile i uvele u tadasnji sistem bivse nam drzave. Zaista zanimljivo…

Kao na zapad, kao da idemo na zapad…

Ovaj tekst nije namjenjen poredjenju sa danasnjim sistemom u BiH, niti je bilo kakav eho nostalgije! Ovo su samo moja zapazanja i prenosenja pisanih cinjenica iz ovdasnjih glasila i strucne literature. Slazem se i u tome da je paznja ovaj put bila posvecena “pozitivnom”. Zivjeli…

Lijepo vrijeme u Oslu ovih dana, dolazi nam proljece, lagano ali sigurno. Ovdje ljudi cijene i pridaju veiki znacaj suncu, svaki se
sekund lijepog vremena iskoristi, ulice i baste pune su ljudi. Primjeti se dolazak proljeca i na licima ljudi kada setas ulicom, a osjeti se to i u raspolozenju kolega i prijatelja.

Vec duze vrijeme vidim u gradu veliki broj prosjaka. Od prije je covjek setajuci gradom mogao vidjeti pokojeg narkomana koji moli za koju krunu vise. Zna covjek u principu gdje idu te pare koje bi eventualno dao jednom takvom umornom, blijedom i neurednom tipu.

Razmisljam nekada…kada me pitaju za tu krunu vise, da je mozda i bolje da im ja i 50 takvih kao ja da tu krunu vise nego da idu i prave harac i kriminalne radnje po gradu. Komplikovano je to sa tom ovisnoscu, mnogo toga lezi u kulisama jedne takve sudbine!

U Norveskoj je prosjacenje zakonom legalizovano. Znaci svako od nas moze da se instalira na ulicu i da prosi. Policija moze sprijeciti prosjacenje i udaljiti te sa lokacije, samo ako se prosjacenje protumaci kao “agresivno” ili eto napadno.     

U posljednje vrijeme i nisam neki aktivni korisnik grada. Vise se drzim one poso - kuca - i ponekad birtija. Ali eto, desi se da i ja prosetam kroz centar i da primjetim neke kako fizicke tako i socioloske promjene u gradu.

Krenuh tako prije neki dan dan od centralne stanice prema glavnoj ulici da se nadjem sa nekom rajom. Hodajuci tako primjetim jednog od tih umornih tipova kako sjedi na trotoaru i uziva u proljecnom suncu. Ispred njega je big size Coca-cola papirna casa i na nju naslonjen natpis “Jeg er norsk” = “Ja sam norvezanin”!?

Ne kontam, rekoh u sebi nastavih dalje. Nemalo zatim na sljedecem uglu ista stvar, opet sjedi jedan od tih umornih tipova sa jos vecim natpisom “Jeg er norsk” = “Ja sam norvezanin”!? I tako, mora da sam ih taj dan vidio 5 - 6.

Setajuci tako gradom zapazio sam nesto novo u gradskoj slici. Primjetih tako sasvim drugu grupu prosijaka. Izgledom i onako cisto
vizuelno sam ih mozda mogao plasirati na Balkan ili eto u neku nahiju tu negdje. Mislim da su rumunski cigani, jedna mi je od njih rekla da je iz Rumunije. Ima ih mali milion, izgleda da stavraju neravnotezu i konkurenciju ovim domacim prosijacima. Vidio sam ih taj najmanje 30 - 40.

Ja nisam ljekar i kroz moj studij sam dosao samo u dodir samo sa djelicem socijalne medicine. Medjutim ova ekipa iz Rumunije izgleda prilicno bolesna, covjek moze vidjeti razne tipove bolesti, paralysis cerebri, to jest cerebralana paraliza je cini mi se prilicno zastupljena.

Kontam ja tako jadni ljudi, sudbina i neimastina ih natjerala. Nije se tudjoj muci ismijavat i narugivat, barem su me tako ucili moji
roditelji. Pomislih tako da oni natpisi ispred domacih, norveskih prosjaka imaju jedan nacionalni, a ako bas i hocete rasisticki naboj.

Idem tako rano jutros na posao, na jednoj stanici u tramvaj ulazi 20 rumunskih prosjaka na privremenom radu u Norveskoj. Smiju se, cavrljaju, izgledaju raspolozeno i njima rekoh doslo proljece. 

Gledam tako u te ljude i prepoznah neke likove koji si mi juce izgledali tesko bolesni, sa teskim fizicikim nesposobnostima. Gledam
tako, a oni isti od juce danas su zdravi i pravi. Kakav li oni lijek koriste?

Dobih tako i odgovor zasto ovi domaci prosijaci koriste ovaj plakat sa natpisom

“Jeg er norsk” = “Ja sam norvezanin”… 

Bio sam na utakmici Norveska - Bosna i Hercegovina. Zaista gledano sa ove kratke distance dogadjaj velikih dimenzija, barem za mene. U norveskim medijima se dosta pricalo i govorilo o ovoj utakmici. Norvezani su se najvise pozabavili sobom, oni su takvi, govore najvise o sebi i svojim mogucnostima onako kako ih oni vide. O reprezentaciji BiH nije bilo toliko puno govora, osim naravno situacije oko reprezentacije i bojkotu A tima.  

Danas sam na posao otisao pripremljen da na svaki kritican komentar odgovorim stalozenim i mirnim glasom, te argumetima jacim od celika. E, bas sam se razocarao vecina mojih kolega nije ni gledala utakmicu, ma nisam imao ni s kim porazgovarati ni o nasoj sigurno zasluzenoj pobjedi.

Poslije one bakljade na stadionu, mediji su se fokusirali na razloge ovog cina. Ispocetka su bili kriticni, govorilo se da svoje konflikte prenosimo u sredine i geografska podrucija koja nemaju ama bas nista sa tim. Nekako mi je ta, jako kriticna, slika koju su prenosili mediji bila u kontrastu sa onim sto sam dozivio i vidio na stadionu. Momci koji su bacali baklje, su poslije svoje poruke mirno i mogu reci dostojansveno napustili stadion. Slusao sam sutradan da je jedan od komentatora na TV2 koja je prenosila utakmicu, uistinu obrazlozio ta desavanja na jedan objektivan nacin i sa relevantnim argumentima.

Vidim da mnogi kritikuju BHFanaticos-e ovih dana. Nisam za vrijedjanje bilo koga. Nisam ni clan ove navijacke skupine, nisam ni neki pretjerani ljubitelj fudbala, ali volim Bosnu i Hercegovinu. Moram priznati medjutim da sam podjeljenog misljenja povodom desavanja na stadionu u Oslu.     

Procitao sam cak i statut BHFanaticos-a, tek onako da se upoznam sa ciljevima i radom organizacije. Vidim da se radi o ljudima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu. Vidim takodje da su ovi isti ljudi, navijaci, isfrustrirani desavanjima u FSBiH.

Istovremeno vidim i nacin na koji se ispoljava sva ova frustracija i mislim da ce to nazalost izmedju ostalog donijeti i negativne posljedice za mnoge Bosance i Hercegovce u skandinaviji. Nije za zanemariti ni to da je bilo skandiranja nasim reprezentativcima koje nije primjereno. Sada svi mi mozemo da se slozimo ili ne u ovome sto ja pisem. Ne bih zaista da generalizujem ili stigmatiziram bilo koga. Ne bih da branim, opravdavam ili da kritikujem…medjutim u nasem savezu ne sjede asovi bosansko-hercegovackog fudbala kojima je tu mjeso, u FSBiH koliko ja mogu da vidim sjede cuvari licnih interesa, ljudi sumnjivog morala, mracnih misli i sto je najvaznije nekompetentni su.

Na svu srecu ovo sto se desilo u Oslu dobilo je naziv politicke demonstracije protiv FSBiH, protiv korupcije, nacionalizma, sovinizma, etnickih djeljenja. Ostaje odnos BHFanaticos-a prema nasim momcima koji su branili boje BiH? Shvatam ili pokusavam da shvatim i jedne i druge, nije lako…Meni licno su ti novi / stari momci iz reprezentacije BiH podarili jednu fantasticnu vece, osjecaj superiornosti, ponosa, nekoh bosanskog inata!

Prije neki dan je Kopenhagen gorio zbog toga sto je opstina oduzela prostorije jednoj omladinskoj organizaciji. Dok je Kopenhagen bio u plamenu, policija Danske je trazila ispomoc Svedske policije. Mladi ljudi su se digli na demonstracije i izabrali nacin na koji ce to odraditi. U Francuskoj, to je vec posebna prica kada i kako se tamo demonstrira.  

Bitno je mozda da cilj BHFanaticos-a ne bude zasjenjen izborom sredstava i agresivnim nacinom i izborom borbe. Siguran sam da nije lako pomjeriti ljude koji sjede u ovom i ovakavom, sadasnjem FSBiH. Ali siguran sam da su momci iz BHFanaticos-a mnogo kreativniji i da ce znati naci i druge nacine borbe. Nadam se da ce istrajati i da cemo u FSBiH uskoro vidjeti asove bosansko - hercegovackog fudbala.

Jos nesto, predstavnici BHFanaticos-a iz Austrije, Svedske, Norveske dali su izjave za norveske medije u kojima su jasno i glasno rekli da desavanja na stadionu u Oslu nisu bila uperena protiv Norveskog fudbalskog saveza, grada Osla, norveskih navijaca itd. Istovremeno su izjavili da se izvinjavaju norveskoj javnosti i navijacima ako su se osjecali isprovociranim i uvrjedjenim. Isto tako zamolili su za razumjevanje povodom ovih dogadjaja. Ovo je dobro, ovo znaci da su BHFanaticos-i organizacija, koja zna i umije preuzeti odgovornost.  

BHFanaticos-i koliko ja razumijem ima za cilj da u savez dodju ljudi koji ce izdici bosansko-hercegovacki fudbal na jedan visi nivo, iako sredstva ponekad i nisu najbriznije i najmudrije izabrana ona ponekad i opravdaju cilj. 

U toku dana danas sam ipak imao nekoliko zanimljivih diskusija sa norveskom rajom. Norveska A-selekcija izgubila je od B-selekcije BiH.
        

Jesenjin je jednom rekao: “licem u lice nista se ne vidi, veliko se vidi na daljini”. Danas znam i osjecam da bolje vidim, mnoge stvari su mi jasnije.

Vidim da iza tvojih izbora i odluka stoji jedno ogrmono iskustvo, strpljenje, pribranost, volja i mnogo, mnogo ljubavi. Vidim da si mi otvorio i pokazao jedan put vrijedan covjeka. Znam da to isto radis i danas, da neprestano bdijes nad svima oko tebe.

Danas vidim tvoju snagu, tvoju odlucnost, tvoju borbu sa kojom si stvarao bolji zivot za mene i druge oko tebe. Svi tvoji savjeti, nikada nametani, ali uvijek brizljivo izreceni, zauvijek su uklesani u mene, u moju podsvjest.

Malo je rijeci sa kojim mogu opisati kakvu velicinu i uzor ti predstavljas za mene. Isto tako znam da nema rijeci sa kojim se moze opisati sve sto si mi pruzio, sve sto si pruzio svojoj familiji i prijateljima. Tvoja nesebicnost, tvoje razumijevanje za ljude oko tebe, tvoj neiscrpni optimizam, tvoje znanje ostat ce zauvijek dio mene. Zelim da ostanes uz nas jos mnogo godina, zelim ti zdravlje i sretne dane!

Danas mi ne pada na pamet da se zapitam: “zasto slavimo rodjendane”? Sada znam da to nisu samo datumi ili godine naseg rodjenja. Znam da je to nekada bilo drugacije, da sam mnoge rodjenjdane slavio iz nekih drugih razloga. Neke druge stvari su bile u centru paznje. Sada mogu reci: “sve u svoje vrijeme” a da necujem eho u mojim usima!

Sretan rodjendan, tata!!!

U ovdasnjim kinima u svako doba se prikazuje nekih 40-tak razlicitih naslova. To je ta neka moc ovdasnje kinematografske ponude, tako da covjek nekada ima i luksuzni problem. Sta pogledati kada ti se ide u kino?

Pogledah tako prije neki dan Gibsonov, Apocalypto. Na prvi pogled mi je sve licilo na avanturisticku akciju, vezanu za nestanak kraljevstva Maja. Pokusao sam se unaprijed raspitati o filmu, procitati koju kritiku, onako da sam informisan. Nadjoh tako da je Apocalypto grcka rijec i da znaci otkrice ili novi pocetak. Citam takodje da je Gibson sam rezirao, producirao i finansirao ovaj projekat. Naoruzao sam se nekim grickalicama, dobrim raspolozenjem, svjetla se ugasise i film je poceo…

Idilcnost drustva u kojem zivi Jaguar Paws i njegov narod me je zapanjila i odusevila. Za trenutak me je vratila u neka dobra vremena socijalistickog samoupravljanja i brzog razvoja naseg nekadasnjeg drustva.

Gledam tako film, neizbjezno je primjetiti fantasticnu moc prirode, jezik Maja kojim se govori u filmu, snagu kojom Jaguar Paws odluci izbjeci svoju sudbinu. Na drugu stranu me takodje bez daha ostavila okrutnost prikazana u filmu. Fakticki odlicno filmografski prikazano zrtvovanje, nasilje, nadmoc nad zrtvom, odnos prema zrtvi. 

Malo me ovo posjeti na neke nemile dogadjaje iz neke nam blize proslosti. Rekoh sebi za trenutak, pa nemoze se vise ni film pogledati. Pomislih tako, da nisu ni te zle Maje bile tako razlicite, od nekih danasnjih zlih “Maja”.

Ma nema govora, Gibson je i ovaj put odradio posao veoma dobro, dao nam je jedan relativno realistican prikaz kulture Maja. Malo me cudi sto Apocalypto nije bio u trci za oskara. Medjutim Gibson to mora sam sebi zahvaliti, vazno je valjda biti politicki korektan u danasnjem svijetu. Ma zna valjda Gibson ko to ima utjecaja i u Hollywood-u. Znaci klonite se anti-semitickih komentara…

Pri kraju filma ima scena kada ona dva jarana ganjaju Jaguar Paws i kada ga stignu na onoj lijepoj plazi. Potom podignu pogled i ugledaju jedrenjake usidrene u toj laguni i dolazak bijelog covjeka. 

Pomislih, sada ste nadrljali, gotovi ste, lose vam se pise! Kroz glavu mi prodje nastavak tog filma u roku od nekoliko stotih djelova sekunde. Razmisljam sta se to desilo kroz vrijeme i kako je unistena vecina svijetlih i naprednih kultura na ovoj zemlji. Sjetih se tako, Indijanaca ne samo juzne nego i sjeverne Amerike, sjetih se Afrike, Novog Zelanda, Australije…

Zapitah se samo; “Sta je to sa bijelim covjekom”?

Ovih dana sam na odmoru. Ne radim, a bolje bi mi bilo da sam na poslu i da nemam vremena dignuti glavu. Ovako sam prikovan uz TV i razne radio kanale. Kazu, danas je dan - D za BiH?! 

Ko ceka i doceka, evo docekah i ja ovu presudu BiH protiv bivse SRJ ili Srbije i Crne Gore. Tacka 1, 2, 3, ma nije ni bitno! Izgleda da su me ove godine koje su iza mene naucile da ovakve stvari prihvatam sa jednom dubokom stalozenoscu i mirnocom. Pokusavam da razmisljam trezveno i logicno…  

Ma daj, koja farsa, komedija, tragi - komedija, na kraju krajeva koja ljudska glupost. Uhvatih se evo u trenutku da razmisljam kao normalno ljudsko bice, normalan covjek, sa osjecanjima i svim ostalim socio - bioloskim elementima koje cine jedno ljudsko bice.

Mislim da vrlo dobro znam kome pripadam da sam Bosanac i da cu to uvijek ostati. Medjutim odgovorno tvrdim da to nije, niti ce ikada poremetiti neki moj osjecaj pravednosti i nekog trezvenog ili ako bas hocete objektivnog razmisljanja.

Kontam, koji je djavo ovoj internacionalnoj zajdnici. Pa jebote, sta vise da se dokazuje, kome da se dokazuje, kome da mi to objasnjavamo.

Ova presuda danas, je politicki izdiktirana na nekom visem nivou. Sta je interes tih koji su izdiktirali ovu presudu pred nama je, vidjet cemo. Jedino sto znam je to da u ovim vremenima samo sami sebi mozemo pomoci. Morat cemo i ovaj put da se oslonimo na sopstvenu pamet, kritiku, stvaralstvo ma kakvo god sve ovo bilo.

Danas su vecina skandinavskih tv-kanala kao i CNN bili zainteresovani za dodjelu oskara. Bas mi je drago sto je Martin Scorsese dobio oskara za najboljeg rezisera i da je njegov najnoviji film ”The Departed” takodje ponio epitet najboljeg filma. Stvarno mi je drago sto je norvezanka Torill Kove dobila oskara za najbolji animirani film “The Danish Poet”.

Ali me zivo interesuje sta to ovogodisnji dobitnici oskara i njihovi sunarodnjaci misle o presudi Medjunarodnog suda u Haag-u u tuzbi Bosne i Hercegovine protiv SRJ ili Srbije i Crne Gore?

Ovaj moj prvi komsija Dennis nesto lupa, radi u stanu, hocu da poludim…gleda mi se film…a vidim da nece moci…

U ovaj stan u kojem danas zavim uselio sam se krajem juna prosle godine. Nisam se nesto pretjerano upoznavao sa komsijama, ali eto radi reda uvijek fino pozdravim ili odpozdravim, a sa ponekim se i priupitam.

Tako sam se eto priupitao sa Dennisom. Cini mi se da je on pola grk pola norvezanin, nisam ga pitao ali vidim po prezimenu, a bogami i po izgledu. Mlad je momak, citavo ljeto je na svojoj tarasi okupljao svoju ekipu, vidim cugaju, slusaju muziku, pricaju drugim rijecima uzvaju. Dennis vidim i radi, cesto vozi neki kombi sa reklamom staklarske firme koja se zove “Kakis glass”, neznam je li to njegova firma ili firma u vlasnistvu uze familije.

Nekako uz jesen primjetim neke promjene, nema vise one ekipe koja je sjedila na Dennisovoj tarasi, ne cuje se ni muzika. Jedan dan vidim ja mog komsiju kako se voda sa jednom slatkom plavusom, mlada djevojka, slatka, lijepog osmjeha, vesela. Sretnemo se tako u stubistu nas troje, Dennis i ja se pozdravimo, pozdravi me i ona, razmijenimo par rijeci uz smjesak i svako sebi.

Nemalo potom, nekad uz pocetak zime, vidim da je Dennis promjenio plocicu sa imenom na vratima. Sada na toj plocici ne stoji samo Dennis Kakis nego: “Her bor Dennis og Cecilie” ili “Ovdje zive Dennis i Cecilie”. Super rekoh, evo rodila se jos jedna ljubav, jos jedna internacionalna ljubav…

Neznam, ponekad se gubim u vremenu, ali ubrzo poslije promjene ove plocice sa imenom na vratima uslijedio je neki cudan tok dogadjaja.     

Neki dan kada sam se vracao iz moje sedmicne setnje, vidim da se Dennis seli. Pitam ga u prolazu “Jel ti to selis?” a on mi odogvara “Eh, komsija pa neces se ti mene tako lako rjesiti”. Kontam necu ga vise nista ni pitati, izgleda da se posvadjao sa djevojkom i ona iseljava. Biti ce da je tako, vidio sam svojim ocima.

On je poslije njenog iseljenja bjelom ljepljivom trakom prekrio njeno ime na vratima i sada je tu stojalo: “Her bor Dennis” to jest ”Ovdje zivi Dennis”. Ima svemu ovome mozda jedno mjsec ili nesto vise.

Vidim juce, kada sam dolazio kuci, neka dva mlada momka istovaraju iz kombija ves masinu i jos neke stvari…idem tako iza njih u stubistu, kad oni pravo sa tom ves masinom u stan mog komsije Dennisa.

Podigoh tako pogled kad se ispred vrata pojavi moja komsinica Cecilie i lijepo me pozdravi. Kontam eto pomirili se, ona se ponovo useljava, bas fino…eto sto ti je ljubav…ma lupaj, komsija lupaj…ucini je sretnom…a sta sve ja, kao njegov dobri susjed necu istrpjeti za njihov novi pocetak u ljubavi….fantasticno ; ) 

Vozdra…

Danas me jedan kolega na poslu priupita da li citam blogove!? Bez mnogo ustezanja mu odgovorih da pratim blogove na web stranici koja obradjuje novosti i teme iz mog rodnog grada u BiH. On je izgleda iskusni pisac blogova, odmah mi je dao nekoliko linkova da pogledam sta se to pise i koje su teme u ovoj skandinavsko - norveskoj svakodnevnici. I odmah sam upao u klopku… 

Odmah sam poceo praviti poredjenja izmedju tema i onoga sto recimo pise Senad i onoga sto u svom blogu pise moj kolega William. Na kraju skontah da od toga nema velike koristi…Jednom mi je moj otac lijepo rekao da ne poredim BiH ni sa jednom drugom drzavom ili drustvom jer ovo nase stanje nije moguce porediti…Nismo se tada slozili, ali evo polako i ja shvatam sta je pisac zelio da kaze.

Pokusat cu na ovom blogu ipak povuci neke paralele na ono sto se desava dole kod “vas” i ovdje kod “nas”… Ima jos mnogo razloga zasto eto i ja registrovah blog, jedan od njih je i taj sto Senad rece: “jer sam odlaskom Damira postao jedini bloger ovdje, pa možda i ja kažem ćao”.  

Sijeku i ovdje ljudi borove, bacaju ljudi i ovdje smece, pa eto desi se i pokoje ubistvo…

Pozdrav iz Osla…