OSLObodjenje

Ovaj moj prvi komsija Dennis nesto lupa, radi u stanu, hocu da poludim…gleda mi se film…a vidim da nece moci…

U ovaj stan u kojem danas zavim uselio sam se krajem juna prosle godine. Nisam se nesto pretjerano upoznavao sa komsijama, ali eto radi reda uvijek fino pozdravim ili odpozdravim, a sa ponekim se i priupitam.

Tako sam se eto priupitao sa Dennisom. Cini mi se da je on pola grk pola norvezanin, nisam ga pitao ali vidim po prezimenu, a bogami i po izgledu. Mlad je momak, citavo ljeto je na svojoj tarasi okupljao svoju ekipu, vidim cugaju, slusaju muziku, pricaju drugim rijecima uzvaju. Dennis vidim i radi, cesto vozi neki kombi sa reklamom staklarske firme koja se zove “Kakis glass”, neznam je li to njegova firma ili firma u vlasnistvu uze familije.

Nekako uz jesen primjetim neke promjene, nema vise one ekipe koja je sjedila na Dennisovoj tarasi, ne cuje se ni muzika. Jedan dan vidim ja mog komsiju kako se voda sa jednom slatkom plavusom, mlada djevojka, slatka, lijepog osmjeha, vesela. Sretnemo se tako u stubistu nas troje, Dennis i ja se pozdravimo, pozdravi me i ona, razmijenimo par rijeci uz smjesak i svako sebi.

Nemalo potom, nekad uz pocetak zime, vidim da je Dennis promjenio plocicu sa imenom na vratima. Sada na toj plocici ne stoji samo Dennis Kakis nego: “Her bor Dennis og Cecilie” ili “Ovdje zive Dennis i Cecilie”. Super rekoh, evo rodila se jos jedna ljubav, jos jedna internacionalna ljubav…

Neznam, ponekad se gubim u vremenu, ali ubrzo poslije promjene ove plocice sa imenom na vratima uslijedio je neki cudan tok dogadjaja.     

Neki dan kada sam se vracao iz moje sedmicne setnje, vidim da se Dennis seli. Pitam ga u prolazu “Jel ti to selis?” a on mi odogvara “Eh, komsija pa neces se ti mene tako lako rjesiti”. Kontam necu ga vise nista ni pitati, izgleda da se posvadjao sa djevojkom i ona iseljava. Biti ce da je tako, vidio sam svojim ocima.

On je poslije njenog iseljenja bjelom ljepljivom trakom prekrio njeno ime na vratima i sada je tu stojalo: “Her bor Dennis” to jest ”Ovdje zivi Dennis”. Ima svemu ovome mozda jedno mjsec ili nesto vise.

Vidim juce, kada sam dolazio kuci, neka dva mlada momka istovaraju iz kombija ves masinu i jos neke stvari…idem tako iza njih u stubistu, kad oni pravo sa tom ves masinom u stan mog komsije Dennisa.

Podigoh tako pogled kad se ispred vrata pojavi moja komsinica Cecilie i lijepo me pozdravi. Kontam eto pomirili se, ona se ponovo useljava, bas fino…eto sto ti je ljubav…ma lupaj, komsija lupaj…ucini je sretnom…a sta sve ja, kao njegov dobri susjed necu istrpjeti za njihov novi pocetak u ljubavi….fantasticno ; )