OSLObodjenje

Neda mi djavo mira ovih dana. Razmisljam o tome zasto smo tako dobri, ljubazni, pametni, ambiciozni…kada predjemo najblizi granicni prelaz koji vodi ka zapadu.

Ne govorim ovdje da u BiH nema ambicioznih, ljubaznih, pametnih, ljudi sirokih pogleda…jer znam da ih ima.

Evo prije neki dan za predsjednika Islamskog savjeta u Norveskoj je izabran imam iz BiH. Covjek predstavlja nekih 60.000 hiljada vjernika muslimana iz svih djelova svijeta. Na univerzitetu u Oslu doktorat iz razlicith oblasti radi sigurno 10 - 15 bosanaca. Vec odavno u Norveskoj imamo licenciranih + 90 -ak doktora medicine, vrhunski strucnjaci i specijalicti iz razlicitih oblasti.

Imamo inzinjere, informaticare, sociologe, antropologe, ekonomiste, muzicare, ma ne da mi se vise ni nabrajati. Imamo majstore kakvih se niko i nigdje ne bi postidio, zidare, molere, obucare, krojace, elektricare, bravare, zavarivace, ma kao sto rekoh, ne da mi se da nabrajam.

Koliko znam ovdje u skandinaviji, nas vise nema u “ozbiljnim” statiskikama o stranacima, izbjeglicama, traziocima azila itd.
Integrisani smo u ovdasnje drustvo kako domacini kazu: “na jednom zavidnom nivou”.

Kad smo vec kod integracije stranaca, moram reci da bilo koja vladajuca ovdasnja vlast u nju ulaze veoma mnogo.

Pakistanci su najbrojnija grupa stranaca u Norveskoj i ovdje su mnogo duze nego recimo bosanci, ovdje vec stasa 3 ili 4 generacija norveskih pakistanaca. Nemoguce je medjutim nezapaziti da nivo njihove integracije u norvesko drustvo nije na takvom nivou kao recimo nivo integracije bosanaca. Ovo medjutim ne znaci da su mnogi pakistanci imaju svoje mjesto i da su predstavljeni u svim djelovima drustva.

Pitam se tako, sta je to sto mi imamo u sebi, a recimo neke druge grupe koje zive s nama u istom drustvu sa istim mogucnostima, nemaju!?

Mislim ponekad da je u pitanju novac, motivacija sama po sebi dovoljna! Jer ako imas lovu, imas relativno dobar zivot. Teorija, koja sama po sebi jeste jednostavna, a jednostavno je ponekad i najbolje. Medjutim moram odustati od ove teorije, ne odgovara mi!?

Lutam tako, i dolazim do price o sistemu. Prisjecam se i lekcije iz biologije gdje smo ucili da cak i misici u tijelu imaju pamcenje! Dolazim do zakljucka da nam izgleda odgovara ovaj sitem u kojem zivimo. Mozda malo zbunjujuce, ali nam odogovara sistem. Isto tako znam da nam ne odgovara i bilo kakav sistem.

Mnogima ovdje, je plus i odgovara im to da dolazimo iz drustva koje je bilo uredjeno. Sjecaju se da smo nekada imali fabrike, radna mjesta, socijalnu i zdravstvenu zastitu, dobro uhodane sisteme sigurnosti i bezbjednosti. Neki dan procitah da su 1960-tih godina ovdje boravile radne delegacije iz nekadasnje nam drzave. Ovdje su te “radne delegacije” preslikavale sistem ovdasnje socijaldemokratije, da bi ga kasnije prilagodile i uvele u tadasnji sistem bivse nam drzave. Zaista zanimljivo…

Kao na zapad, kao da idemo na zapad…

Ovaj tekst nije namjenjen poredjenju sa danasnjim sistemom u BiH, niti je bilo kakav eho nostalgije! Ovo su samo moja zapazanja i prenosenja pisanih cinjenica iz ovdasnjih glasila i strucne literature. Slazem se i u tome da je paznja ovaj put bila posvecena “pozitivnom”. Zivjeli…

Lijepo vrijeme u Oslu ovih dana, dolazi nam proljece, lagano ali sigurno. Ovdje ljudi cijene i pridaju veiki znacaj suncu, svaki se
sekund lijepog vremena iskoristi, ulice i baste pune su ljudi. Primjeti se dolazak proljeca i na licima ljudi kada setas ulicom, a osjeti se to i u raspolozenju kolega i prijatelja.

Vec duze vrijeme vidim u gradu veliki broj prosjaka. Od prije je covjek setajuci gradom mogao vidjeti pokojeg narkomana koji moli za koju krunu vise. Zna covjek u principu gdje idu te pare koje bi eventualno dao jednom takvom umornom, blijedom i neurednom tipu.

Razmisljam nekada…kada me pitaju za tu krunu vise, da je mozda i bolje da im ja i 50 takvih kao ja da tu krunu vise nego da idu i prave harac i kriminalne radnje po gradu. Komplikovano je to sa tom ovisnoscu, mnogo toga lezi u kulisama jedne takve sudbine!

U Norveskoj je prosjacenje zakonom legalizovano. Znaci svako od nas moze da se instalira na ulicu i da prosi. Policija moze sprijeciti prosjacenje i udaljiti te sa lokacije, samo ako se prosjacenje protumaci kao “agresivno” ili eto napadno.     

U posljednje vrijeme i nisam neki aktivni korisnik grada. Vise se drzim one poso - kuca - i ponekad birtija. Ali eto, desi se da i ja prosetam kroz centar i da primjetim neke kako fizicke tako i socioloske promjene u gradu.

Krenuh tako prije neki dan dan od centralne stanice prema glavnoj ulici da se nadjem sa nekom rajom. Hodajuci tako primjetim jednog od tih umornih tipova kako sjedi na trotoaru i uziva u proljecnom suncu. Ispred njega je big size Coca-cola papirna casa i na nju naslonjen natpis “Jeg er norsk” = “Ja sam norvezanin”!?

Ne kontam, rekoh u sebi nastavih dalje. Nemalo zatim na sljedecem uglu ista stvar, opet sjedi jedan od tih umornih tipova sa jos vecim natpisom “Jeg er norsk” = “Ja sam norvezanin”!? I tako, mora da sam ih taj dan vidio 5 - 6.

Setajuci tako gradom zapazio sam nesto novo u gradskoj slici. Primjetih tako sasvim drugu grupu prosijaka. Izgledom i onako cisto
vizuelno sam ih mozda mogao plasirati na Balkan ili eto u neku nahiju tu negdje. Mislim da su rumunski cigani, jedna mi je od njih rekla da je iz Rumunije. Ima ih mali milion, izgleda da stavraju neravnotezu i konkurenciju ovim domacim prosijacima. Vidio sam ih taj najmanje 30 - 40.

Ja nisam ljekar i kroz moj studij sam dosao samo u dodir samo sa djelicem socijalne medicine. Medjutim ova ekipa iz Rumunije izgleda prilicno bolesna, covjek moze vidjeti razne tipove bolesti, paralysis cerebri, to jest cerebralana paraliza je cini mi se prilicno zastupljena.

Kontam ja tako jadni ljudi, sudbina i neimastina ih natjerala. Nije se tudjoj muci ismijavat i narugivat, barem su me tako ucili moji
roditelji. Pomislih tako da oni natpisi ispred domacih, norveskih prosjaka imaju jedan nacionalni, a ako bas i hocete rasisticki naboj.

Idem tako rano jutros na posao, na jednoj stanici u tramvaj ulazi 20 rumunskih prosjaka na privremenom radu u Norveskoj. Smiju se, cavrljaju, izgledaju raspolozeno i njima rekoh doslo proljece. 

Gledam tako u te ljude i prepoznah neke likove koji si mi juce izgledali tesko bolesni, sa teskim fizicikim nesposobnostima. Gledam
tako, a oni isti od juce danas su zdravi i pravi. Kakav li oni lijek koriste?

Dobih tako i odgovor zasto ovi domaci prosijaci koriste ovaj plakat sa natpisom

“Jeg er norsk” = “Ja sam norvezanin”…