OSLObodjenje

Neda mi djavo mira ovih dana. Razmisljam o tome zasto smo tako dobri, ljubazni, pametni, ambiciozni…kada predjemo najblizi granicni prelaz koji vodi ka zapadu.

Ne govorim ovdje da u BiH nema ambicioznih, ljubaznih, pametnih, ljudi sirokih pogleda…jer znam da ih ima.

Evo prije neki dan za predsjednika Islamskog savjeta u Norveskoj je izabran imam iz BiH. Covjek predstavlja nekih 60.000 hiljada vjernika muslimana iz svih djelova svijeta. Na univerzitetu u Oslu doktorat iz razlicith oblasti radi sigurno 10 - 15 bosanaca. Vec odavno u Norveskoj imamo licenciranih + 90 -ak doktora medicine, vrhunski strucnjaci i specijalicti iz razlicitih oblasti.

Imamo inzinjere, informaticare, sociologe, antropologe, ekonomiste, muzicare, ma ne da mi se vise ni nabrajati. Imamo majstore kakvih se niko i nigdje ne bi postidio, zidare, molere, obucare, krojace, elektricare, bravare, zavarivace, ma kao sto rekoh, ne da mi se da nabrajam.

Koliko znam ovdje u skandinaviji, nas vise nema u “ozbiljnim” statiskikama o stranacima, izbjeglicama, traziocima azila itd.
Integrisani smo u ovdasnje drustvo kako domacini kazu: “na jednom zavidnom nivou”.

Kad smo vec kod integracije stranaca, moram reci da bilo koja vladajuca ovdasnja vlast u nju ulaze veoma mnogo.

Pakistanci su najbrojnija grupa stranaca u Norveskoj i ovdje su mnogo duze nego recimo bosanci, ovdje vec stasa 3 ili 4 generacija norveskih pakistanaca. Nemoguce je medjutim nezapaziti da nivo njihove integracije u norvesko drustvo nije na takvom nivou kao recimo nivo integracije bosanaca. Ovo medjutim ne znaci da su mnogi pakistanci imaju svoje mjesto i da su predstavljeni u svim djelovima drustva.

Pitam se tako, sta je to sto mi imamo u sebi, a recimo neke druge grupe koje zive s nama u istom drustvu sa istim mogucnostima, nemaju!?

Mislim ponekad da je u pitanju novac, motivacija sama po sebi dovoljna! Jer ako imas lovu, imas relativno dobar zivot. Teorija, koja sama po sebi jeste jednostavna, a jednostavno je ponekad i najbolje. Medjutim moram odustati od ove teorije, ne odgovara mi!?

Lutam tako, i dolazim do price o sistemu. Prisjecam se i lekcije iz biologije gdje smo ucili da cak i misici u tijelu imaju pamcenje! Dolazim do zakljucka da nam izgleda odgovara ovaj sitem u kojem zivimo. Mozda malo zbunjujuce, ali nam odogovara sistem. Isto tako znam da nam ne odgovara i bilo kakav sistem.

Mnogima ovdje, je plus i odgovara im to da dolazimo iz drustva koje je bilo uredjeno. Sjecaju se da smo nekada imali fabrike, radna mjesta, socijalnu i zdravstvenu zastitu, dobro uhodane sisteme sigurnosti i bezbjednosti. Neki dan procitah da su 1960-tih godina ovdje boravile radne delegacije iz nekadasnje nam drzave. Ovdje su te “radne delegacije” preslikavale sistem ovdasnje socijaldemokratije, da bi ga kasnije prilagodile i uvele u tadasnji sistem bivse nam drzave. Zaista zanimljivo…

Kao na zapad, kao da idemo na zapad…

Ovaj tekst nije namjenjen poredjenju sa danasnjim sistemom u BiH, niti je bilo kakav eho nostalgije! Ovo su samo moja zapazanja i prenosenja pisanih cinjenica iz ovdasnjih glasila i strucne literature. Slazem se i u tome da je paznja ovaj put bila posvecena “pozitivnom”. Zivjeli…